Jedno poslijepodne u Splitu

Split u kasno popodne mijenja ritam — sjene se produžuju između kamenih zidova, a stari grad polako oživljava nakon podnevne tišine. Krenuo sam s fotoaparatom bez plana, samo pratiti svjetlo koje se probija kroz uske uličice Dioklecijanove palače.

Peristil je, kao i uvijek, srce svega. Turisti i mještani prepliću se između stupova starih dva tisućljeća, a konobari postavljaju stolove za predvečernju kavu. Upravo u tim trenucima, kad se svjetlo i sjena najbolje slažu, nastaju fotografije koje najbolje govore o gradu.

Ova priča nije o poznatim vidikovcima, već o malim detaljima — teksturi kamena, zvuku koraka, mirisu kave koji se širi iz susjedne konobe. Split se najbolje upoznaje polako, korak po korak, objektiv po objektiv.